Marko Vučetić: Neprekidni boj s nebom
U petak, 08. 12. 23. u 18 sati u Vinogradarskoj zbirci u Pitvama održat će se predavanje Marka Vučetića, dipl. ing. fiz., naslovljeno Neprekidni boj s oblacima.
Meteorologija prije meteorologije svodila se na sveopći strah od prijetećeg neba, ali i odvažnosti boriti se s nebom za spas ljetine i života. Bila su to vremena prožeta strahopoštovanjem prema bićima izniklim iz tame neznanja. Vjerovanja u nadnaravna bića koja mogu pričiniti velik, pa i smrtni strah, ali i velike štete napose na poljoprivrednim kulturama na otoku Hvaru živjela su do kraka 18. stoljeća, a ponegdje i do početka 19. stoljeća. Bili su to štrige, mȍre, višćice (vještice), višćuni, štriguni, macići, tenci, manjavur, Irudica i mnogi drugi likovi iznikli iz pučkog vjerovanja. Oni lete po zraku i raznose zle oblake koji su izvor ledenih kugli, grȁda, ili tuče. U hvarskim mjestima, kao i drugdje, da ih se oslobode, zvonilo se u sva zvona, za što bi se reklo zvonit na nebo. Još je Josip II. (1741. – 1790.) zabranio 1780. uporabu crkvenih zvona za zaštitu od tuče, ali carske se zabrane u našim krajevima uglavnom nisu poštovale. Na zvonu hvarske katedrale upisano je Et tempestate libera nos – Domine aulgure. (Od zla vremena – oslobodi nas Gospodine), kao i na veliko zvono župne crkve sv. Jakova Apostola u Pitvama – Od munje groma dar Pitovkinja iz Argentine.
Osim zvona, kad bi se ugledao crni, sumnjivi oblak, uvelike se koristila pucnjava iz trumbuna. Umjesto olova, u trumbun su se ubacivale male kuglice od blagoslovljena voska. Za tu pucnjavu bi se reklo ižbarovat u neveru. Milostivost neba tražila se i procesijama bilo onima za blagoslov polja (zaštita od groma, vjetra, vatre, tuče itd.), bilo onima za kišu u vremenima pogubne suše. Zaštita i spas od groma tražila se i od svetaca napose sv. Barbare i sv. Šimuna što ni danas nije zaboravljen običaj.
Tako od macići i višćuni pa zvona, maškuli i trumbuni do zrakoplova, raketa i lasera, a da se nitko nije upitao je l` nešto od toga pomoglo? Moderna meteorologija (fizika atmosfere) raspršila je sva nadnaravna zastrašujuća bića, ali i otvorila nova pitanja koja će možda odškrinuti vrata modernim manjavurima. Zašto je obrana od tuče postala kamen smutnje među meteorolozima? Zašto je uopće ukinuti? Postoje li druge mogućnosti? Kako pomoći poljoprivrednicima?
Marko Vučetić, dipl. ing. fiz. diplomirao je na smjeru Meteorologija na Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta nakon čega je cijelu profesionalnu karijeru proveo u Državnom hidrometeorološkom zavodu. Bio je hrvatski predstavnik u Komisiji za agrometeorologiju (CAgM) Svjetske meteorološke organizacije (WMO) Bavi se agrometeorologijom te praćenjem klimatskih promjena s posebnim naglaskom na uzgoj pojedinih biljnih vrsta u sredozemnom području te na očuvanje bioraznolikosti u Jadranskom moru. Kontinuirano objavljuje u domaćim i stranim časopisima te sudjeluje na mnogim domaćim i međunarodnim znanstvenim i stručnim konferencijama. Pročava i povijesnu građu hrvatske znanstvene i pučke meteorologije, a osobiti interes mu je istraživanje povijesti vremena i klime, te mogućnost plovidbe Jadranom u starom vijeku. Iz njegova publicističkog rada vrijedi izdvojiti knjige Biljke koje kazuju vrijeme (2020) te Vrijeme na Jadranu: Meteorologija za nautičare (2002. i drugo prošireno izdanje 2013. na hrvatskom i engleskom jeziku) koju je objavio u koautorstvu sa suprugom Višnjicom Vučetić. U časopisu More Marko Vučetić član je uređivačkog odbora i redovito objavljuje tekstove u rubrikama meteorologija, ribarstvo i putopisi kao i u časopisu Maslina.